.png)
Moje ime je Lorena Vlahovski,
a ovo je moja osobna bajka.
BajkoLorka
Ako si se ikada osjećala kao da ne pripadaš…
kao da postoji neki dio tebe koji je previše, premalo ili jednostavno "pogrešan",
onda ćeš u ovoj priči prepoznati nešto svoje.
Jer ovo nije samo moja priča.
Ovo je priča o povratku sebi (koji još uvijek traje).
Jednom davno bila je jedna “dobra djevojčica”
Jednom davno, u svijetu koji je od djevojčica tražio da budu dobre, tihe i “onakve kakve treba”, živjela je jedna djevojčica Lorena koja je jako dobro naučila pravila te društvene igre.
Nosila je usku haljinu satkanu od očekivanja i tuđih želja.
U ruci je držala zlatni kompas razuma, a na ramenu joj je sjedila sova strategije, šapćući: “Budi korak ispred. Kontroliraj. Organiziraj. Sve planiraj.” I zato je uvijek je znala što treba, kako treba i kada treba.
Znala je kako uspjeti - po mjerilima drugih. Znala je kako biti "zahvalno dijete", više mirna i povučena, nego živa i buntovna, odlična učenica i studentica produkcije, zaposlenica na koju se možeš osloniti i koja ima sjajne organizacijske i komunikacijske vještine. Zato su je i zvali KontroLorka.
Ali iznutra se često i nije osjećala živom, nego duboko uspavanom. Tijekom noći, kada bi skinula tu haljinu skrojenu po mjerama drugih, pospremila kompas razuma i pozdravila sovu strategije, pretvorila bi se u jedno sasvim drugo biće. Malu labudicu koja je voljela "čudne" stvari.
Labudica zarobljena u Ružnom pačetu
Ta mala Lorena, "djevojčica - labudica", je obožavala ples. Odrastala je gledajući balete i sanjajući da je "bijela labudica" iz Labuđeg jezera i Giselle koja se fatalno zaljubljuje u princa. Ali njezina se vatra strasti i života upalila kada je po prvi puta zaplesala salsu. Na plesnom podiju se osjećala živom kao nikada do tada.
A s druge strane, gledala je "rubne" emisije o misterijima svijeta i drevnim civilizacijama. Bježala je u svijet fantazije jer je svijet realnosti za nju bio težak. Iako pojma nije imala zašto, srce ju je jasno vuklo tamo. U smjeru koji nije bio u skladu sa slikom koju je nosila po danu.
I zato, njezino drugo ruho je izlazilo na vidjelo samo noću, za vrijeme punog Mjeseca, a onda sa zorom se opet sakrila ispod haljine tuđih očekivanja.
Jer svijet nije imao mjesta za takvu djevojčicu.
I tako je počela vjerovati da je ona…Ružno pače.
Neprilagođena. Previše. Nedovoljna.
Odlučila je da neće više skidati haljinu koja se drugima sviđala jer je čvrsto vjerovala da je ona sretna sve dok su sretni svi oko nje. Iako joj je bila neudobna, uska i stezala ju je oko grla - sve te signale je neprestano ignorirala i stavljala pod tepih. Sve dok jednog dana nije puklo to staklo iluzije i ta djevojčica se našla u podzemlju života.
Silazak u podzemlje
Postoje podzemlja u mitovima, ali postoje i ona u našim životima. Lorenino se zvalo: "Crohnova bolest i bolnica".
I imalo je svoje cikluse.
Kao Perzefona, koja pola godine provodi u podzemlju, a pola na površini, tako je i Lorena počela živjeti između dva svijeta.
Između kreveta i svakodnevice. Između boli i prividne “normalnosti”. Između smrti i života.
Njezin put kroz tamnu, mračnu šumu je bio popločen operacijama, grčevima i bolovima.
Tijelo se bunilo.
Ali ona nije razumjela njegov jezik. I umjesto da ga sluša, čak se i ljutila na njega. Um ju je proganjao s pitanjima:
"Zašto ne surađuje?
Zašto ne može samo izdržati još malo?
Zašto ne može biti “kao prije”?"
I dok su se rane pretvarale u ožiljke, počela je mjeriti vrijeme drugačije.
Ne više u godinama, nego u broju ožiljaka. Ali postojalo je svjetlo koje ju je vodilo kroz tamu.
Svijeća koja vodi kroz tamu
I dok je jedan dio nje pokušavao preživjeti, drugi dio je počeo tražiti smisao.
Njezina znatiželja, ona ista koja je nekoć gledala “rubne” emisije i tražila nešto više, postajala je sve glasnija i jasnije ju je vodila dalje.
Počela je tražiti odgovore.
U duhovnosti.
U različitim učenjima.
Na mjestima koja su obećavala razumijevanje.
Ali često, na krivim mjestima.
Čitala je o šamanizmu i psihodeličnim biljkama. Išla na satove kundalini yoge i plesa. Gutala "self-help" knjige s dozom "new age" okusa. Ipak, nešto joj tu nije sjedalo. Koliko god ju je vuklo da ide u smjeru tajnih znanja, ova joj nisu davala osjećaj mira i spokoja. Nije (još) došla doma.
Kao da traži ključ u sobi u kojoj ga nema.
A ono što nije znala tada,
je da će odgovore pronaći tamo gdje ih nije ni očekivala.
Tri prekretnice koje mijenjaju smjer niti
Gotovo svaka priča ima trenutke kada se nit sudbine naglo okrene.
Za Lorenu, to su bile tri godine:
-
2018. – prvi susret sa temom slavenske mitologije
U podrumu bivšeg Kulturnog centra Mesnička u Zagrebu vidjela je predavanje o slavenskoj mitologiji. I nešto je u njoj prepoznalo tu davno zaboravljenu priču koja joj nije dala mira. Poželjela joj je dati novi glas, širiti ju dalje. U školskom sistemu u kojem se učilo više o grčkim bogovima i božicama, pitala se: "A zašto ne učimo o našem Perunu, Velesu i boginji Mokoš?"
-
2019. – susret s knjigom "Žene koje trče s vukovima", C.P. Estes
Bila je zima i ušla je knjižaru jer se prvenstveno htjela ugrijati. Bivši partner joj je rekao: "Odaberi bilo koju knjigu po izboru kao moj poklon tebi." Počela je njuškati, gledati, tražiti. I jedna joj je knjiga zapela za oko. Nije racionalno znala zašto, ali kada ju je pročitala, imala je osjećaj da ju čita duša, a ne um. Iako kognitivno nije sve razumijela, ona mala Lorena je viknula, nakon dugo vremena: "S ovim se želim baviti do kraja života!". Iako pojma nije imala kako.
-
2020. – korona je pokucala na globalna vrata i svijet je stao
I prvi put, stala je i ona. Bez buke, bez distrakcija, bez stalnog "trebam" i “moram”. Ispred nje je bio prazan list papira, bez dugačke "to do" liste zadataka.
I u toj tišini, upalila se velika iskra zvana Once upon a time in Croatia.
Prostor gdje je slavenska mitologija dobila glas, pronašla svoje mjesto pod "digitalnim Suncem" i počela okupljati tisuće zaljubljenika u ovu temu.
Mala Lorena je bila viđena - bez one uske haljinice. Labudica je polako nalazila svoje jato. I tu se nešto drastično mijenja.
Ovo više nije priča o djevojčici koja hoda podzemljem i luta šumom.
Ovo postaje moja priča.
U jednom trenutku više nisam mogla samo tražiti odgovore, nego počinjem živjeti ono što sam dublje otkrivala - prvo u slavenskoj mitologiji, a onda i u svjetskim mitskim pričama i bajkama. Svijet arhetipova.
Počela sam učiti kako slušati priče drugačije.
Ne samo kao narative, nego kao simbolične mape transformacije.
Učim od onih koji su hodali tim putem prije mene,
od mitologistica i jungovskih psihoanalitičarki poput
-
Sharon Blackie, britanske "Clarise Pinkole Estes",
-
Marie Souze, komparativne mitologistice koja je orijentirana na ženske arhetipove i;
-
Faranak Mirjalili, jungovske psihoanalitičarke te osnivačice Anima Mundi School - centra za učenje i istraživanje ženskog principa i Svjetske duše ukorijenjenog u Jungovskoj psihologiji i usmenoj tradiciji pripovijedanja,
-
kao i kroz rad s prvom hrvatskom profesionalnom pripovjedačicom Jasnom Held, kroz koji sam otkrivam svoj pripovjedački glas.
Tada sam shvatila nešto ključno:
Ja ne pričam priče.
Ja ih pripovijedam, kao što su to činili naši stari, ali na način koji govori današnjoj ženi.
Istovremeno, moj put se odvija i u vanjskom svijetu.
Tu djelujem kao turistička vodičica u Zagrebu i cruise managerica na Jadranu, vodeći ljude kroz našu hrvatsku baštinu, gradove i krajolike.
Zajednički naziv oba poziva?
Vodim druge kroz iskustvo putovanja - na krilima priča.
I upravo tu se počelo spajati ono unutarnje i vanjsko.
Priče nisu više bile odvojene od života.
Postale su njegov sastavni dio. Bilo je vrijeme za novi ciklus transformacije.
Tu priča postaje moja i započinje moj put kao pripovjedačica i interpretatorica mitova i bajki
Transformacija 2.0: Rođenje BajkoLorke
KontroLorka nije nestala preko noći.
Ali je počela gubiti svoju moć.
Sve manje sam pokušavala kontrolirati.
Sve više sam učila slušati.
Sve manje sam živjela iz “moram”.
Sve više iz “osjećam”.
I iz tog prostora, rodila se BajkoLorka. Nisam kreirala novu personu i osobni brend, nego se vratila na početak priče u kojoj je čučala esencija moje duše.
Sjećaš se one male labudice s početka priče?
One koja je živjela noću, skrivena ispod haljine očekivanja, zarobljena u slici ružnog pačeta.
Ta "djevojčica - ružno pače" je napokon postala "žena - labudica" koja se vodi premisom "i-i" (a ne "ili-ili").
Ona koja spaja razum i intuiciju.
Svjetovno i duševno.
Strukturu i simbol.
Pripovjedanje i interpretaciju.
Svjetlo i tamu.
Ona koja više ne bježi od šume, nego njome vodi druge žene.
Moja misija i vizija - biti most između tebe i tvoje duše
Danas želim biti ono što sam i sama tražila.
Svjetlo koje ti pomaže da vidiš vlastiti put.
Moja misija je voditi žene kroz njihov unutarnji rast i razvoj —
kroz mitove, bajke i simbolički rad.
Ali ne na način da im govorim što je ispravno.
Nego da im pomognem da same osjete što je usklađeno.
Moja vizija je stvarati prostore i doživljaje u kojima se žena može susresti sa sobom.
Kroz unutarnja putovanja kroz svjetove u kojima postaješ glavna junakinja bajki i ključna božica mitova.
I kroz stvarne prostore:
šume, planine, livade, dvorce, more.
Gdje svaki korak ima svoju svrhu.
Gdje sve postaje dio jedne veće priče.
Priče povratka sebi.
Tu priča postaje moja i počinje put kao pripovjedačice i interpretatorice mitova i bajki
Jesi li ti putnica ili prolaznica kroz bajke i mitove?
I želim tu odmah naglasiti da ovaj put nije za svaku ženu.
On je za onu - istraživačicu u duši koja:
-
osjeća da postoji nešto više ispod površine,
-
ima radoznalo srce i britak um,
-
ne pristaje na gotove odgovore,
-
i ima hrabrost propitkivati svijet i sebe.
Za ženu koja ne želi samo “bolji život”.
Nego istinitiji. Vjerodostojniji. Koja uspjeh prvenstveno mjeri unutarnjim mirom, duševnim, tjelesnim i mentalnim zdravljem, bogatsvom kvalitetnih odnosa i djelovanjem koji je potpaljen njezinom krativnom vatrom.
Koja želi biti bogata iznutra i iz te punine stvarati i vanjsko obilje.
To je žena kojoj se obraćam. T
o je putnica kroz bajke i mitove. To za mene znači biti glavna junakinja svojeg života.
Kako ti možeš zakoračiti na ovaj put?
Možeš započeti polako i postepeno, ulaskom u ovaj svijet kroz besplatan sadržaj:
Klikni ovdje i preuzmi besplatano iskustvo "Kuc, kuc Baba Jaga"
Ili, ako osjećaš da si spremna ići dublje, istraži:
Klikni ovdje i pronađi storytelling putovanja za sebe
Jer ovaj put nije nešto što se samo razumije.
To je put koji se živi.
A na njemu, ne moraš ići sama.
Put znanja (ili: kako učim čitati između redaka priča?)
-
2025.: Graduate Certificate - Finding Ourselves in Fairytales:
A Narrative Psychological Approach, Pacifica Graduate Institute uz mentorstvo Sharon Blackie -
2025.: Radionica pripovjedanja i izrada svilenih slika Jasne Held, Centar za kulturu i film Augusta Cesarca
-
2025.: Mythic Mapping: Using Jungian Psychology to Discover the Myth of You, Pacifica Graduate Institute
-
2024.: Tečaj za turističkog vodiča - licenca za opći dio i Grad Zagreb
-
2023./2024.: 9-mjesečni program Reclaiming Your Mythical Feminine i program alumni grupe, Anima Mundi School
-
2022.: Uvodni inteziv za pripovjedače Jasne Held, Centar za kulturu i film Augusta Cesarca
-
2022: Wolves Tribe, grupni program koji se temelji na knjizi "Žene koje trče s vukovima" mitologistice Marie Souze
-
2022.: Fairytale Kitchen: Soaring Serpents, Anima Mundi School
-
2022.: Ciklus bajke Bezruka djeva, Martina Stažnik
-
2022.: This Mythic Life, online program mitologistice i post-jungovske analitičarke Sharon Blackie
-
2018.: Magistrica produkcije, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb